Predgovor

Žilava je upornost potrebna da bi se iskopao bunar. To je rizičan i naporan pothvat u kojem nikad ne znaš hoćeš li doći do vode ili ćeš ostati u njemu zatrpan. U svom sam bunaru tražio odgovor na pitanje što je svijest. Na to tvrdoglavo traženje potrošio sam više od četrdeset godina, što me je u konačnici potpuno obilježilo.

Prelistate li letimično stranice knjige, vidjet ćete da se velik dio sadržaja odnosi na fiziku. Neka vas to ne plaši jer ovo nije knjiga o fizici, niti sam ja fizičar. Potreba za tom znanstvenom disciplinom došla je iz posve drugog razloga. No krenimo redom.

Iako sam volio prirodne znanosti i filozofiju, posebno su me privukla pitanja o tome što je svijest i što je fundamentalna stvarnost. Moj je interes išao u smjeru istraživanja indijskih religijskih i filozofskih tradicija, a fokus je bio na onoj vedantinskoj. Bio sam duboko uronjen u meditacijsku i religijsku praksu, također sam bio i dijelom živopisne brahmanske zajednice koju sam pomno propitivao. Sve škole mišljenja koje su poniknule u kulturi Indije bili su predmet mog interesa i istraživanja. Na prevođenje tekstova iz spomenute domene interesa potrošio sam posljednjih petnaestak godina. Nakupilo se tako jako puno tekstova koji su imali zajedničku karakteristiku, a ona me stalno mamila da je još dublje istražim, zbog čega se nisam mogao zaustaviti, završiti projekt i početi objavljivati. Svi su ti tekstovi nastali u širokom povijesnom rasponu i dolazili su iz različitih filozofskih i religijskih tradicija Indije.

U njima je opisano što je svijest i kako iskustva različitih stanja svijesti u konačnici vode spoznaji fundamentalne stvarnosti. U svim tim tekstovima pročistio sam i sveo na zajednički nazivnik različite terminologije, uspoređujući njihova značenja i pažljivo kalibrirajući osnovne ideje oko kojih su se gradili filozofski i religijski koncepti. Naravno, svi ti tekstovi govore gotovo navlas isto i što je najzanimljivije, te su spoznaje rezultat osobnih iskustva brojnih ljudi iz svih tih različitih tradicija i povijesnih razdoblja. Konačno sam se zaustavio, shvaćajući da postoji statistička osnova za argument koji dokazuje istinitost i vjerodostojnost ljudskog iskustva u tvrdnjama što je fundamentalna stvarnost.

Prvo pitanje koje mi se nametnulo nakon toga bilo je ono, a što se dogodilo s našom zapadnom filozofijom i modernom znanošću u kojoj fizika predstavlja njezinu perjanicu? Zašto se fizika propustila ozbiljnije pozabaviti pitanjem svijesti i njezina statusa u realizaciji svetoga grala moderne znanosti, a to je jedinstvena Teorija svega koja će obuhvatiti sve fenomene Univerzuma i biti ih u stanju objasniti?

Postoji priča iz ne tako davne indijske prošlosti koja govori o svjetski poznatom flautistu koji je jako rano i brzo svladao vještinu muziciranja na svom instrumentu. Flautist se obratio učitelju s pitanjem kojim bi sljedećim instrumentom bilo dobro ovladati. On mu je odgovorio da nema potrebe za tim, već da flautu koju svira držeći je na desnoj strani usta, sada prebaci na drugu, lijevu stranu. Učenik je ostao zatečen težinom zadatka. Shvatio je da se neće morati boriti samo sa svladavanjem tehnike, već će se morati boriti i protiv samoga sebe. Otprilike slično sam se osjećao i ja kada sam se nakon višegodišnjih istraživanja filozofije i religije odlučio prebaciti na znanost, naročito na fiziku. Bio sam siguran da se i unutar nje mogu pronaći teorije kojima se mogu objasniti spoznaje nastale u istočnim filozofskim i religijskim tradicijama koje su se bavile istraživanjem svijesti.

Zašto sam se na to odlučio? Iako sam u potpunosti svjestan promjenjivog karaktera ljudske svijesti, ona ipak ima sposobnost objektivne spoznaje na temelju svojih intuicija o stvarnosti. Ljudsko iskustvo u osnovi je naše cjelokupne evolucije koja je rezultirala kulturama u kojim živimo i tehnologijama kojima se služimo. Ljudska su iskustva vjerodostojna i nema opravdanja za relativiziranje ili isključivanje iz istraživanja kako bi se nametnula znanstvena paradigma u kojoj bi dehumanizacija pojedinca i društva bila posljedica.

Moje čvrsto stajalište jest da je fizika već u postojećim teorijama implicitno odgovorila na pitanje što je svijest. Razlog zbog čega je izostao eksplicitan odgovor krije se u tome što je propuštena cjelovita interpretacija podataka zbog određenih predrasuda. Time što su nam uskraćeni eksplicitni odgovori produbile su se sumnje i otvorila pitanja koja su nas odvela u neizvjestan smjer razumijevanja humanizma.

Iz tog razloga u prvom dijelu knjige ima fizike, jer je unutar postojećih teorija moguće pronaći i oblikovati model kojim bi se na pitanje što je svijest moglo i odgovoriti eksplicitno.

Drugi dio knjige odnosi se na filozofske i religijske tradicije Indije koje su gotovo statističkom preciznošću bilježile ljudska iskustva i na osnovi njih oblikovale koncepte u kojima je odgovoreno na to pitanje. Uvjerenja sam da postoji dodirna točka između ta dva pristupa u načinu stjecanja znanja, onog znanstvenog i ovog filozofsko-religijskog.

Sadržaj nije toliko težak za praćenje. Pisao sam kronološki ne samo zato što su tim redoslijedom fizikalne teorije nastajale, već i zato što sam ih ja tim redom razumijevao i taj mi je redoslijed pomogao dati konačan odgovor.

Vjerujem da se do istine može doći i jednostavnije. Kao što je Eratosten na dan ljetnog solsticija točno u podne otkrio da nema sjene u jednom bunaru u Sieni, a druge godine mjereći na isti dan sjenu svog štapa u Aleksandriji uspio izračunati opseg Zemlje, tako su i današnje fizikalne teorije dovoljne da se dođe do odgovora što je svijest.

Možda sam i pogriješio, možda sam kopao uzalud, ali svejedno, krateći svoje dane na dnu bunara i dalje se divim zavodljivom svjetlu zvijezda.

Zahvaljujem Tomislavu Jantolu na velikoj pomoći u pripremi i uređenju ovog teksta, mojoj Tihani i Juliji na velikoj vjeri i strpljenju, kao i mojim Učiteljima.

Na mom blogu zorankrneta.com možete naći sve popratne tekstove, a na krneta.zoran@gmail.com šaljite pitanja, kritike i ispravke.

Hvala!

Veli Vrh, 3. 3. 2025.