Prekjučer su bademi počeli cvjetati, a već jučer ih je dodirnula metalno plava hladnoća sjevera. Danas je granulo Sunce i toplo je s ove strane velikog stakla, bura je na izdisaju. Surki, Bjelkača i Bobi drijemaju razvaljani po verandi naelektriziranih dlaka uperenih prema Suncu. S radija dopire Ženeviv Krisa Ekmana. Pogleda uperenog u treperenje krošnji maslina, razmišljam o Jednorogu.

Jednorog ne postoji. On je mitološko biće, stvorenje iz bajki. Tako ljudi obično misle o njemu. No neki mogu osjećati njegovo neprisustvo, iako za njega nikad nisu ni čuli. Ova izjava je čudna. Kako se može osjećati nečije neprisustvo? Neprisustvo nekoga o kome ništa ne znaš, niti znaš da postoji?

Dobro, valjda svatko nosi u sebi taj čudan pritisak praznine, nedostatak, neprisustvo. Netko bi trebao biti tu uz nas, a nema ga, niti uopće znamo tko je.

No, u jednom trenutku doznaš za Jednoroga. Oči ti se susretnu s njegovim slikama, a uši sa svim pričama o njemu. Naravno da ne povezuješ svoj osjećaj praznine s tim neobičnim bićem. Tako prođe neko vrijeme. No, u jednom trenutku shvatiš da je tvoja čeznutljiva praznina zbog Jednoroga. Otkriće toga je smješno, toliko da se ne prestaješ smijati. Mačke te upitno gledaju, a tebi u tom smjehu može proći čak i desetljeće.

U jednom trenutku taj podsmjeh sigurno prestaje. Suočavaš se sa činjenicom da moraš ozbiljno prihvatiti svoju povezanost s Jednorogom. Javiti će se mutna želja da ga sretneš, da ga doživiš svojim ušima i očima. Razmišljati ćeš o njemu u kasne večernje sate, uz pucketanje vatre, pogledom uperenim ka zvijezdama kroz veliko staklo svog akvarija odvojenog od ostatka svijeta.

Ponovo ćeš na policu spustiti sve knjige o Jednorogu i uzimati ih jednu po jednu. Potpuno ćeš se udubiti u osjećaj neprisustva posljednje kockice mozaika. Kockice koju moraš potražiti i koja će donijeti njegovo prisustvo k tebi. S teškim teretom znanja o Jednorogu, čvrsto ćeš odlučiti potražiti ga i konačno ga naći. No jedan glas u tebi vrlo jasno i glasno kaže da za to imaš samo jedan pokušaj, samo je jedan hitac pogledom dozvoljen. Naravno da se buniš i pokušavaš razumjeti zašto je to tako. Konačno se predaješ i shvaćaš da tako mora biti. Morati ćeš se kockati sa svim što znaš i svim što jesi u tom jednom, jedinom pokušaju. Jednorog se otkriva onima koji su ga bez ostatka promišljali, osjećali i konačno napeli strijelu svih svojih znanja i iskustava u tom jednom ciljanju.

Spremio si svoje stvari i uputio se k tom udaljenom i skrivenom mjestu za koje ni sad nisi posve siguran da je pravo. Do njega si došao kad si isključio sva ostala mjesta na kojima bi on možda htio ostaviti svoj miris. Riskirati ćeš i otići upravo tamo. Znaš da ne možeš povesti nikoga, niti bilo što sa sobom. Nitko osim tebe ne može svjedočiti tom trenutku, jer Jednorog mora ostati Jednorog i nakon susreta s tobom. Njegovo nepostojanje se ničim ne može dovesti u pitanje.

Smjestio si se na pravo mjesto, ne previše skriveno jer susret s Jednorogom ne vrijedi ako te on ne može vidjeti. Samo ga vidjeti, to nema smisla, to ne potvrđuje vaš odnos. Odnos podrazumijeva obostranost. Zalegao si na travu, pustio da te vjetar i Sunce razotkriju, udisao si miris zemlje i slušao pjev ptica dugo čekajući. Odjednom se pojavio. Iako si dugo čekao ovaj trenutak, srce ti nije zaigralo. To blještavo biće gracioznog koraka ušetalo je u tvoje oči. Zastao je na sredini livade ne odajući da osjeća tvoje prisustvo. Tjeskobno si pomislio da te neće primijetiti. Da svojim pogledom neće potvrditi da zna za tebe. Jednorog je zastao i umirio se, okrenuo se prema tebi, gledajući te ravno u oči. To njegovo promatranje je trajalo dovoljno dugo da možeš biti posve siguran u njegovo postojanje i odnos koji imate. Jednorog će otići iz kadra jednako graciozno kao što je i ušetao u njega. Prazninu koja je bila u tebi ispunilo je njegovo prisustvo, njegov pogled, njegovo promatranje. Jednorog je promatrač.

Vani je hladna i vjetrovita večer, možda upravo poput ove. U toplini prostorije stojiš pred ljudima i dok ih uvjeravaš u postojanje Jednoroga potiho se smiješ u sebi. Oni te gledaju podsmješljivo podignutih obrva. Možda i njih promatra Jednorog, a da niti ne znaju za to.